Općenito o zecu
Obični zec: izgled, prehrana, život i razlika između zeca i kunića
Obični zec (Lepus europaeus), kojeg zovu i europski ili poljski zec, jedna je od najpoznatijih životinja naših polja i livada. Brz je, oprezan i gotovo cijeli život provodi na otvorenom, bez jazbine. Mnogi ga miješaju s kunićem, a upravo zbog neznanja o njegovom načinu života ljudi svake godine s livada odnose mlade zečeve koji uopće nisu napušteni. U ovom tekstu saznajte kako zec živi i kako mu stvarno možete pomoći.
Kako izgleda obični zec?
Odrasli zec dug je pedesetak do šezdesetak centimetara i težak tri do pet kilograma. Krzno mu je smeđe do žućkastosmeđe, prošarano tamnijim dlakama, a trbuh svijetao. Prepoznat ćete ga po vrlo dugim ušima s crnim vrhovima, dugim i snažnim stražnjim nogama te krupnim očima jantarne boje. Rep je odozgo crn, a odozdo bijel. U trku postiže više od sedamdeset kilometara na sat i naglo mijenja smjer.
Koja je razlika između zeca i kunića?
Zec i divlji kunić (Oryctolagus cuniculus) srodni su, ali se razlikuju izgledom i načinom života.
- Veličina i građa: zec je veći, dugih nogu i dugih ušiju s crnim vrhovima. Kunić je manji i zbijeniji, kraćih ušiju bez crnih vrhova i smeđih očiju.
- Dom: zec živi na površini i odmara se u plitkom udubljenju u travi ili zemlji. Kunić kopa podzemne jazbine i živi u skupinama.
- Obrana: zec se pritaji, a onda bježi na otvoreno. Kunić bježi prema rupi.
- Mladi: mladi zečevi rađaju se s krznom i otvorenih očiju, spremni za život na otvorenom. Mladi kunići rađaju se goli i slijepi u jazbini.
Divlji kunić nije izvorna vrsta u Hrvatskoj. Unesen je davno i danas živi uglavnom na nekim otocima i u dijelu Dalmacije. Šareni ili bijeli kunić koji se ne boji ljudi najčešće je pobjegli domaći kunić.

Gdje živi zec u Hrvatskoj?
Obični zec živi gotovo u cijeloj Hrvatskoj, od nizinskih polja Slavonije i Posavine do brdskih pašnjaka i obale. Najbolje mu odgovara mozaičan krajolik: livade, oranice, pašnjaci i vinogradi isprekidani živicama, grmljem i rubovima šuma. Tu ima dovoljno raznolike hrane i zaklona. U velikim jednoličnim poljima bez živica i u gustim šumama živi rjeđe.
Što jede zec?
Zec je biljojed. Ljeti jede mlade trave, djetelinu, lucernu, zeljasto bilje i mlade usjeve žitarica. Zimi, kad je trave malo, gricka pupove, grančice i koru grmlja i mladih stabala te ostatke na poljima. Poput kunića, dio izmeta ponovno pojede kako bi iz hrane izvukao što više hranjivih tvari.
Zecu nikada ne ostavljajte kruh, peciva, mlijeko ni ostatke kuhane hrane. Njegova je probava osjetljiva i takva hrana može ga ubiti. Najbolja hrana za zeca je raznolika livada koja nije prskana.
Kako zec živi i koliko mladih ima?
Zec je aktivan uglavnom u sumrak i noću. Dan provodi pritajen u svom udubljenju, s ušima priljubljenim uz leđa, i oslanja se na to da ga nitko neće primijetiti. Uglavnom živi sam, a u proljeće se mogu vidjeti mužjaci koji jure ženke i zečevi koji se, uspravljeni na stražnjim nogama, „boksaju“ prednjima. Najčešće ženka tako odbija mužjaka.
Zečica ima nekoliko legla godišnje, otprilike od veljače do rujna, a u svakom najčešće dva do četiri mlada. Skotnost traje oko šest tjedana. Mlade raspodijeli po okolici, svakog u zasebno skrovište, i dolazi ih podojiti samo jednom dnevno, u sumrak, a s otprilike četiri tjedna mladi su samostalni. Zec u prirodi rijetko živi dulje od nekoliko godina, jer ga u prvoj godini mnogo strada.
Zašto mali zec sam u polju nije siroče?
Mladi zec koji mirno leži sam u travi i ne bježi ponaša se sasvim normalno. Majka je namjerno daleko kako svojim mirisom ne bi privukla lisicu, psa ili pticu grabljivicu, a vraća se tek u sumrak. Iz iskustva znam da je upravo ovo najčešća zabluda: ljudi misle da spašavaju napuštenog zečića, a zapravo ga odvode od majke. Ne dirajte ga, odvedite psa i djecu i udaljite se. Pomoć mu treba samo ako je vidljivo ozlijeđen, hladan i mlitav, ako ga je donijela mačka ili pas ili ako mu je uginula majka.
Ako ste pronašli mladunče, sve o othrani pročitajte u našem članku o othrani malog zeca.

Što ugrožava zečeve?
- Poljoprivredni strojevi: kosilice i kombajni, osobito pri košnji livada u proljeće, kad mladi leže pritajeni u travi.
- Nestanak živica i zaklona te velike jednolične površine bez raznolike hrane.
- Otrovi i pesticidi na poljima.
- Promet, osobito noću.
- Grabežljivci: lisice, ptice grabljivice, a najviše psi i mačke koji slobodno lutaju.
- Bolesti i hladna, kišna proljeća u kojima strada mnogo mladih.
Kako pomoći zecu i što kaže zakon?
Livadu kosite od sredine prema rubovima i sporije, kako bi zečevi imali vremena pobjeći, a prije košnje oko kuće pregledajte travu. Ostavite živicu ili nepokošen rub vrta, ne prskajte otrovima i u polju držite psa na povodcu. Ozlijeđenog zeca stavite u rukavicama u zatvorenu kutiju na mirno i toplo mjesto, ne dajte mu hranu ni vodu i odmah nazovite veterinara ili oporavilište. Popis kontakata udruga i oporavilišta nalazi se na našoj stranici. Zečevi mogu prenijeti tularemiju, pa ga ne dirajte golim rukama i nakon toga dobro operite ruke.
Obični zec je u Hrvatskoj divljač i njime se gospodari prema propisima o lovstvu. To znači da ga ne smijete uzeti i držati kod kuće kao ljubimca. O mladuncu ili ozlijeđenom zecu neka odluči veterinar ili oporavilište, koji po potrebi obavještavaju lovoovlaštenika nadležnog za to područje.
Zaključak
Obični zec je životinja otvorenog prostora, koja preživljava zahvaljujući brzini, oprezu i sposobnosti da se pritaji. Po dugim ušima s crnim vrhovima lako ćete ga razlikovati od kunića. Savjetujem da ga promatrate izdaleka, čuvate živice i livade bez otrova, a malog zeca u travi ostavite majci. To je najveća pomoć koju mu možete pružiti.

